26.06.2018. KORPORATIVNE

Emil Tedeschi na konferenciji - Pet godina u EU


Poštovana Predsjednice Republike, poštovani Predsjedniče Sabora, cijenjeni domaćini, dragi gosti!

Danas obilježavamo pet godina pristupanja Europskoj Uniji. Sjećam se kad je 2002. godine u Bruxellesu velika delegacija hrvatskih poslodavaca prezentirala potencijale našeg gospodarstva administraciji EU, a ja sam kao najmlađi govorio posljednji. Činilo mi se da je sve rečeno i nisam želio ponavljati moje prethodnike pa sam izlaganje skratio ispričavši crticu iz obiteljske povijesti koja otprilike ide ovako:

 Moj prapradjed Giovanni Tedeschi bio je član tjelesne garde Maksimilijana Von Habsburga stacionirane u dvorcu Miramare u Trstu. Kada 1864. Maksimilijan odlučuje prihvatiti poziv monarhista i unatoč protivljenju brata i tadašnjeg cara Franje Josipa otići u Meksiko, moj prapradjed je već bio prestar, te je prije odlaska u mirovinu dobio premještaj u Dubrovnik, gdje se brinuo o ljetnikovcu kojeg su Habsburzi posjedovali na Lokrumu. Pradjed Giovanni bio je njemačkog podrijetla - to je vidljivo i iz etimologije našeg prezimena; termin Tedeschi na talijanskom znači Nijemci - bio je austrijski državljanin, Talijan po nacionalnosti, a po dolasku u Dubrovnik oženio je Hrvaticu. Moja obitelj živjela je Europsku Uniju još sredinom 19. stoljeća i uvijek mi je bilo nezamislivo da bi naša djeca u 21.stoljeću mogla ostati izvan nečega čemu geografski, povijesno, svjetonazorski i ekonomski pripadamo. I to puno dulje nego što piše u dokumentima koje smo potpisali prije pet godina.

Danas, više nego ikad, čini mi se nezamislivim da bismo mogli biti izvan ove zajednice.

Prvo - to je dobro za naše društvo, za našu djecu, koja imaju mogućnost školovati se na najkvalitetnijim sveučilištima koje Europa ima i raditi tamo gdje će im biti najbolje. To im daje širinu, puninu i oštrinu. Ne smijemo biti sebični prema našoj djeci. Na nama je da se pobrinemo za to da naše obrazovne institucije budu vrhunske, da korespondiraju s potrebama tržišta i potrebama društva i da smo im u stanju ponuditi kvalitetna i konkurentna radna mjesta i uvjete koji s tim idu. Trebamo biti otvoreno društvo usmjereno na kvalitetu u svakom pogledu, na stručnost i transparentnost. Samo zajedništvom, uključivanjem svih, pa i onih koji dolaze k nama, možemo postići napredak i boljitak za naše društvo. Ništa nam samo po sebi ne pripada, ni ovaj zrak ni zemlja ni naša djeca, ako se o njima ne znamo starati.

Drugo - to je dobro za našu ekonomiju. Naše je tržište premalo i moramo naći načina da profitiramo od velikog zajedničkog tržišta koje nam je otvoreno. Moramo iskoristiti prilike koje postoje - iskoristiti sredstva koja su nam na raspolaganju. Moramo biti konkurentni u okruženju u kojem novac još uvijek posuđujemo skuplje nego kompanije iz vecine zemalja EU.

Pozitivne strane članstva neupitno osjećamo! Bez članstva u EU teško bi se na ovaj način u Hrvatskoj razvile i uspijevale inovativne tvrtke poput Infobipa, Nanobita, Rimac Automobila, ali i razvijale one koje imaju puno dužu tradiciju na našim prostorima; npr. Ericsson Nikola Tesla, Vetropack Straža, Končar Elektroindustrija. Kompanije koje su u onome što rade globalno konkurentne, ali je važno da to budu i na formalnoj, administrativnoj razini i da ih ima što više. Važno je da mogu raditi i razvijati posao u Hrvatskoj, plaćati poreze i otvarati nova radna mjesta, dizati ljestvicu cjelokupnog društva.

Imao sam privilegiju i odgovornost biti članom Nacionalnog odbora za praćenje pregovora o pristupanju od 2005. kada je Sabor donio odluku o formiranju tog tijela, pa sve do 2013. kada smo postali punopravna članica EU. U novijoj hrvatskoj povijesti rijetko koje tijelo je tako donosilo zaključke konsenzusom, a u Nacionalnom odboru su ravnopravno bili zastupljeni svi – vladajući, oporba, predstavnici akademske zajednice, ureda Predsjednika Republike, sindikata i poslodavaca. Kao društvo pokazali smo mudrost. Oko puta u Europsku uniju bilo smo zajedno, a usprkos različitim političkim i društvenim pozicijama, prijepora da je to naša jedina perspektiva nije bilo.

Zato je nužno njegovati društvenu toleranciju i otvorenost društva. Moramo se otvoriti za nove ideje i nove paradigme. Ukopavanje u političke, odnosno svjetonazorske rovove neće iznjedriti novu vrijednost.

Postoji i druga strana medalje, ona mnogo bolnija. Ulaskom u EU mi nismo jednostavno izvukli dobitnu srećku na lutriji. Brisanjem barijera kao ekonomija smo izloženiji, ograničenih mogućnosti za bilo kakvu politiku favoriziranja ili zaštite domaćih poslovnih subjekata. Činjenica je da se jedan dio kompanija bolje pripremio za uvjete poslovanja u EU nego drugi, a manjak te odgovornosti u nekim slučajevima na bolan način osjeća čitavo društvo. Moramo prihvatiti i naviknuti se da samo kvaliteta i odgovorno ponašanje jamče opstanak i prosperitet. Neka nam i nagodba koja je i danas veća vijest od petogodišnjice ulaska u EU posluži kao podsjetnik da su vremena protekcionizma, pogodovanja i netransparentnosti iza nas.

 Europa danas, Europska unija, nije savršeno mjesto. Ona ima svoje unutarnje i vanjske izazove - od veće političke nestabilnosti pojedinih članica, jačanja ekstremnih političkih opcija, nepostojanja zajedničke sigurnosne politike pa sve do različitih pogleda na zaštitu osnovnih ljudskih prava. Jedna od najjačih članica na izlasku je iz Unije koja je razjedinjenija nego bi to njeni osnivači voljeli vidjeti. Ipak, unutar Europske Unije mi imamo okvir za puno brži i kvalitetniji put razvoja jednog prosperitetnijeg, sretnijeg društva, ali ključevi tog uspjeha u našim su rukama i taj uspjeh trebamo što prije početi otključavati.

Sintagmu - Biti Europejcem doživljavam kao osjećaj pripadnosti velikim vrijednostima. Istinski Europejac je netko tko poštuje i njeguje vlastite posebnosti, a istovremeno shvaća da su naše različitosti velika kvaliteta, da samo u sinergijama s drugim narodima i kulturama europskog prostora možemo stvarati bolji, sigurniji, bogatiji i sretniji svijet. Ne zaboravimo da u tome poduzetništvo, a posebno trgovina ima posebno važnu ulogu. Ona uglađuje oštre bridove naših karaktera i čini ljude boljima, a samim tim i društvo. Ona povezuje, stvara mostove, omogućuje razmjenu ne samo roba i usluga, već i ideja, inicijativa i snova.

Parafrazirajući Churchilla na kraju ću reći još ovo: Ne trebamo se pretvarati da je Europska Unija savršena i da ne bi moglo biti boljeg oblika zajednice. Ali je najbolji oblik udruživanja europskih država kojeg poznajemo. Nastojmo kao država kapitalizirati sve prednosti koje nam članstvo omogućuje, prije nego što se okrenemo kritici. Nastojmo potom, kao punopravna, a uskoro i predsjedavajuća članica, iskoristiti sve mehanizme da damo svoj doprinos tome da zajednica čiji smo dio postane funkcionalnija i uspješnija. Vodimo računa o integraciji preostalih država jer samo cjelovita Europska unija omogućuje mir, toleranciju i blagostanje. A to je nešto čemu svi trebamo težiti.